Pavo Majić (1949), izlagao je na preko sedamdeset samostalnih i skupnih izložbi u zemlji i inozemstvu: Splitu, Zagrebu, Dubrovniku, Beogradu, Sarajevu, Ljubljani, Stockholmu, Ibizi, Berlinu, Londonu, Pragu, Heidelbergu, Tokiju, New Yorku, Skoplju, Veneciji, Hydri, Toulouse, Portu, Lisabonu…
Za seriju radova MEDITERRANEO nagrađen je na izložbama u Londonu i Stockholmu.
Za seriju radova PJESNICI nagrađen je na izložbi ART NOW u Londonu 2005.
WORLD of Art BOOKS uvrstio ga je u monografiju MASTERS of TODAY / 100 CONTEPORARY ARTISTS – THE BEST ARTISTS in OUR GENERATION 2003. godine.
Godine 2006 WORLD of ART Magazin uvrstio ga je u monografiju FAMOUS 100 CONTEPORARY ARTIST tiskanoj u Londonu i distribuiranoj u Europi, Australiji i Americi.
U Splitu je 2003. godine pokrenuo, i direktor je Međunarodnog grafičkog bijenala SPLITGRAPHIC, koji je uvršten u kalendar najprestižniji svijetski likovnih manifestacija. Isto tako Splitgraphic je jedna od najuuglednijih i cjenjenijih manifestacija suvremene Grafičke umjetnosti u svijetu.
Majićeva izložba portreta 26 Pjesnika HOMMAGE TINU UJEVIĆU koja je bila postavljena u Werkstatt der Kulturen u Berlinu od 04. 12. 2005. do 29. 01. 2006. godine, proglašena je u tamošnjem tisku jednom od tri najzanimljivije i najposjećenije izložbe u tom periodu u Berlinu, odmah nakon Picassove retrospektive u berlinskoj Nacionalnoj galeriji.
Do sada je objavio tri knjige: ”Ne boj se! Nisi sam!” – Homage to Tin Ujević 2006 god., zajedno sa Marinom Majić Petit. ”Anatomija daha“ poema, tiskana u limitiranom izdanju kao Knjiga umjetnika 2016. “Kotrljajuće naranče“, putopisno – autobiografski zapisi 2018. Sve tri knjige objavljene su na hrvatskom i engleskom jeziku.
Dugi niz godina bio je učesnik manifestacije Posvete Tinu Ujeviću. Skupa sa Arsenom Dedićem, Goranom Matovićem, Tonkom Maroevićem i drugima, manifestacija je obilježavala i promicala Poeziju i karizmu najvećeg hrvatskog Barda pisane riječi. Tako je 2007 godine, boravio u New Yorku, gdje je u Bowery Poetry Clubu, imao izložbu portreta iz grafičke mape posvećene Tinu Ujeviću. Iste večeri je održano i poetsko veče, na kojem je čitana Tinova poezija, kao i esej o njegovom zanimljivom i burnom životnom putu, autorice Marine Majić Petit, koja je i sama prisustovala ovom velikom i nadasve zanimljivom događaju. Tom prigodom sa Tinovom poezijom po prvi puta su se susrele i upoznale: Anne Waldman, Patti Smith i Sam Shepard, koji su redom Tinovu poeziju ocijenili izvrsnom.
Radovi Pava Majića nalaze se u više muzeja i galerija, moderne i suvremene umjetnosti: Moderna Galerija Ljubljana, (Slovenija). Moderna Galerija Dubrovnik. Muzej suvremene umjetnosti Hydra, (Greece). Muzej moderne i suvremene umjetnosti Okinawa, (Japan). Kao i drugim javnim i privatnim zbirkama, u svijetu. Isto tako veliki broj grafičkih listova nalaze mu se u višebrojnim zbirkama Anala, Bijenala i Trijenala diljem svijeta, na kojima su bili izlagani.
Autor je pet grafičkih mapa: POP PORTRETI 1992 god. HOMAGE TO Tin Ujević 1995. PORTRETI PJESNIKA 2002. Hommage to BOB DYLAN 2006 godine. MEDITERRANEO 2012 god.
Član je Hrvatske udruge primjenjenih umjetnika – ULUPUH, Hrvatske udruge likovnih umjetnika – HDLU i Hrvatske zajednice samostalnih umjetnika – HZSU.
Živi radi i šeta uz more u Splitu.
***
PAVO MAJIĆ
U težnji za prvotnošću znaka i lapidarnošću oblika nije čudno da se grafičar Pavo Majić okrenuo Mediteranu, na obalama kojega je odrastao, i da je pozvao u pomoć pjesnike, s kojima se mogao približiti ishodišnjim značenjima. I jedan i drugi njegov ciklus svojim motivskim izborima govore o premisama autorova življenja i doživljavanja, ali način izvođenja radova svjedoči o specifičnoj likovnoj kulturi koja pak nije sentimentalno uvjetovana. Naime, ni svjetlo sredozemlja nije utjecalo na morfologiju i sintaksu majićevih listova, niti su rukopis ili slikovitost izraza pojedinih pjesnika izravnije uključeni u definitivan izgled njima posvećenih grafika. Stanovita medijska distanciranost i svijest o potrebi odlučne transpozicije vizualnog predloška unaprijed su uračunati kao pretpostavke strogog kreativnog postupka.
Mediteranska simbolika i pročišćenost ipak određuju odnose temeljnih ritmova, a u kombinatorici elemenata možda bismo mogli naći i pitagorejskih ili euklidskih (dakle: opet sredozemnih) prisjećanja. Organske spirale nautilusove pužnice ili razigrani paralelizmi plavih pruga “mornarske majice” tvore dinamičnu ravnotežu strukturalnoga predznaka. Kadar s kvartetom “riječi” (raspetih između mondrianovskih i sollewittovskih kompozicionih predložaka) izričita je pohvala moru kao konkretnom uporištu oko kojega se okupljaju (inače apstraktna) značenja ljubavi, viđenja i zamišljanja. Makar neizravna, maritimna je inspiracija dobrodošla i djelatna.
Ciklus pjesnika okupljen je oko protejske uloge hrvatskog barda Tina ujevića, autora koji doista sintetizira epohe, tvoreći paradoksalnu jednodušnost višeglasja. Likovi velikana riječi poslužili su majiću kao kadrovi nekog univerzalnog panoptikuma, s time da je warholovska neutralnost (pa i hladnoća) umanjena pristranom i afektivnom funkcijom tekstualnih i proporcijskih intervencija. U živom dijalogu boja i ujednačenih ploha (s naglascima ikoničke naravi) ostvaren je zanimljiv korelativ poetskih zračenja i značenja.
Tonko Maroević